Zorica Antulov | Pjesma Đuri Sudeti

Tvoje je ime, moj prijatelju, 

oduvijek u meni budilo bol.

Pogled na tvoje ruke koje

nestaju i izmiču sjećanju bijelih zidova …

Sjećanju na posude mladosti koja se izlijeva prerano 

kroz pogled s bolničkog prozora -

žedna se izlijeva. 

I na bol koju osjeća dok odlazi, 

dok se oprašta …

Skrivenu kao „tuga iza drveta“. 

Moj prijatelju …

Tvoje je ime uvijek u meni budilo bol.

Tihu k'o tiha kiša,

k'o tihi vjetar.

Tihu k'o Šu. 

Tihu k'o Mor

Moj prijatelju…