Ana Bosančić | Bezobrazne misli

Po glavi mi danas divljaju

Bezobrazne misli.

One što gutaju

Vjeru u sebe,

I zatru nogom

Svako sjeme promjene.

Pokušavam ih nekako zauzdati,

Pa vadim argumente,

Iz džepova,

Iz rukava,

Izvlačim ih čak iz ušiju,

Ko predugačke šarene konfete.

Ali misli su se razgoropadile,

I narasle na veličinu 

Onih sovjetskih nebodera

Gdje žive stisnute porodice

Upalih obraza.

Što ću s njima?

Na rubu sam da odustanem,

Pomest ću mozak u stranu

I napraviti im mjesta,

Neka se udomaće,

Zauzele su ionako

Pola moga bića.