Mario Lobor | Uskrs

Proljetno sunce obasjava svijet

Poškropljen Spasiteljevom krvlju

I dok se budi cvijeće

Krošnje pupaju i ptice se vraćaju

Nebeska pjesma svjedoči

Da je Spasitelj nadvladao smrt

Bog je plakao nad smrću svoga sina

Koji je umro za otkupljenje grijeha svih nas

Otvorivši nam vrata raja svojim posljednjim dahom

Suze Božje pljuštale su s neba, po krvavoj Golgoti

Dok je ponavljao: “Sine moj, sine moj, nisam te ostavio”

A treći dan, u zoru, Sin Božji uskrsnuo je od mrtvih

Pao je teški kamen s grobnih vrata

Ponovno je zakucalo presveto srce Isusovo

I svijet je tada obasjan anđeoskim svjetlom

Koje nas i danas, svakog proljeća

Podsjeća i na žrtvu i na spasenje

I dok sunce obasjava raspela i crkvene tornjeve

I stvara mozaik na crkvenim prozorima

Te odasvud dopiru rajske himne

I zvuci mjedenih zvona

Osjećamo u srcu, ovo je dan uskrsnuća

Svete žrtve, pobjede nad grijesima i smrću

Prije dvije tisuće godina, kao i danas

I vječno će nas obasjavati uskrsno svjetlo