Ivica Kesić | Samo za tebe

 

Jednom si probudila pjesnika u meni,

Umirućeg dana jesenjeg to bješe;

Lahore skrivene u srca mog sjeni

Iznjedrila ti si da dušu mi tješe.

Jedra od stihova sad mi lađu vode,

Izgubljenim morem nevere je tuku.

Suncem opaljena na valu slobode

Ljubavi i sreće traži mirnu luku.

Usrdno si žudjela za pjesmama mojim,

Bacivši me vješto u oganj muzama,

Amora da gostim smijehom i suzama.

Versima otkako svoje snove bojim

Ljubavlju mislim a ljepotom dišem,

Uz zid kad sam stisnut ja pjesmu napišem.