Ivan Pozzoni | Djelo ergo sum

Plijen brutalnog raskola između Bunda i BTP-a,

bez ikakvog CCCP modela koji nas spašava,

nova parola je ulaganje u nekretnine

da je s kolapsom međuzvjezdanih tržišta dionica svaka štednja iluzija.

Ako nam banka odobri hipoteku, moramo visoko podići tedeume

i bacimo se na izbor između parketa ili linoleuma,

agencije za nekretnine niču kao gljive na svaka dva m²,

tvorci nekretnina koji nas tjeraju da postanemo dionici,

decerebrirati se u aktivnostima kao što je mjerenje ležaljke,

s neuronima usidrenim na Malti poput brodova nevladine organizacije.

Feudalna država nam daje ius primae casae

potrebne su nove kupnje i renoviranja,

koji se s mukom uspijevaju osloboditi ugovora o najmu

zabranjeno je s popisa prihoda državljanstva,

a imat će čast da završi kao klošar

s guzicom na kauču ispred televizije.

Garsonjera, konoba, dvosobni stan, garaža, trosoban stan

pjevači, bez lifta, navikli da se penju uz stepenice,

pokušavamo, halucinirani, ne završiti u sirotinjskoj četvrti,

na jednoglasni povik djela ergo sum.