Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 17. ožujka 2025.

Jasna Popović Poje | Nemam gdje prisloniti bicikl



Tajana, pitaš me za našu vrbu.

Nažalost, nema je više.

Nema nikakvog znaka ni da je

ikada tu bila.

Samo šipražje i visoka trava.

Nemam gdje prisloniti bicikl.

Nema vrbe ni njezine duplje

u kojoj smo nas tri imale dom.

(kako smo se samo lijepo igrale)

S najmekšeg dijela livade

motičicom smo vadile

cvjetolisne tepihe

i strpljivo plele, nemisleći na ubode,

stolice i krevete od zukve i čičaka

na kojima su sjedile lutke 

od grančica i kukuruzovine

dok su rojevi krijesnica

osvjetljavali naš skriveni dom.

(kako smo se samo lijepo igrale)

Draga moja gorka, neugledna glavočiko,

ARCTIUM LAPPA, bila mi je čast

i zadovoljstvo u to vrijeme

poznavati Vas i družiti se s Vama,

običnim bodljikavim čičkom purpurno

crvenih cvjetova...


Nema više, draga Tajana, naše vrbe.

Nema nikakvog znaka ni da je ikada bila tu.

Samo šipražje i visoka trava. 

Nemam gdje nasloniti bicikl.

                                                                                                                          


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.