Sinoć, dok smo ležali ispred vatre, Palo me zagrlio i tiho mi rekao da mu se sviđa kako mirišem.
„Namazala sam jutros kosu s ružmarinom, kad si otišao u lov. Pronašla sam ga u ćupovima iza onog kamena“, pokazujem mu rukom mjesto.
„Malo ti je preduga“, nježno mi zakači pramen kose iza uha.
Ušuškam se njegovo naručje. Zajedno gledamo vatrin ples i dišemo trave s livade čiji miris ulazi unutra.
Sutradan sam ga odlučila dočekati vani i krenula sam mu u susret. Otišao je u zoru. Pričao mi je da je pronašao krdo. Slijedila sam njegove stope, došla do mjesta, na vrhu brežuljka, gdje inače promatramo zalaz sunca za planinom.
Znam da sam uranila, ali sam željela imati vremena skratiti kosu. Za njega.
Ponijela sam češalj, kojeg sam napravila od slonovih kljova. Dugo sam se češljala. Prebacila sam kosu na jednu stranu, kleknula i prislonila je na ravan kamen. Drugim sam kamenom, koji nam je služio i za rezanje mesa, više sjekla nego rezala kosu.
Bila sam zadovoljna. Namazala sam je lojem od kita u koji sam izmiješala kadulju.
Neka mu danas drugačije zamirišem.
Malo sam kadulje utrljala u novu haljinu, od zmijske kože. Palo mi ju je nekidan donio.
„Napravi sebi haljinu“, pružio mi je zeleno žutu kožu, „I konac sam ti donio. Ženi iza brda je trebala nova kost za kopanje, u zamjenu mi je dala konac od brnistre“
On je još uvijek nosio onaj satri haljetak od vučje kože. Jutros sam mu utrljala malo vrijeska, da ga osvježim.
Znam da voli kad miriše.
Najprije sam ga osjetila. Onda sam ga u daljini ugledala kako mi maše rukom u kojoj je držao toljagu, a drugom je vukao lešinu divlje koze.
Od kože ću napraviti novu prostirku za spavanje. Ona stara se već pohabala, tako da noću osjetim svaki kamen u našoj pećini.
Možda nam se i posreći da zatrudnim.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.