Božica Jelušić | Pismo dobrih namjera, mladoj pjesnikinji

Da se ne sviđaš svima, da živiš posve tiho,

K'o slijez i rusomača , ko druga bića poljska.

Da se netko o tebi oglasi krepkim stihom,

Pa da u povijest uđeš ko Vera Pavladoljska.

Svejedno da ti bude tko ti u koljena gleda:

Pravo u oči mu  uđi i tamo ključ pronađi.

Aritmetiku briši iz školskog rasporeda:

Uči od čega su poljupci vlažniji, duži i slađi.

Poezija je tvoje svileno rublje bez mane:

Ne gužvaj i ne mrljaj, puderom mekim obavij;

Gdje se Vrt naslade stere, uspravi tulipane:

Za dugotrajnu ljubav satove svoje navij.

A ti oprosti, ako  proklizne duh iz retka,

Ili se  spotakne noga u hodu vodoravnom.

U poznu neku uru pišem ti ispočetka,

Što meni valjalo je u aoristu davnom.