Andrea Kovačević | Djevojčica

ja sam starica

s mnogo bora na licu

koja uvijek priča iste priče

umišlja svoj rodni grad

i brine za sve druge

ja sam jedna sasvim obična žena

koja sjedi u mraku

s čašom crnog vina

negdje između pogleda i tame

ja sam ružna djevojka

koja pleše na žici

svira na sahrani

i piše poeziju

ja sam naivna djevojčica

kojoj češljaju kosu

griju ruke

i ruše snove

više ni sama ne znam tko sam

ja sam budala 

koja traži nešto više