Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 22. siječnja 2025.

Ruža Zubac-Ištuk | Moja je duša lira


Moja je duša lira bez iskustva

umotana u nježnost čiste lirike.

Rado prebire psalme na rubu vječnosti.

Kad je pitam hoćemo li oprostiti sebi

i zaboraviti ono što je riječ otuđila u nama 

dok su nas usvajala nečija sirotišta uma, 

ona bespomoćno šuti neiskustvom

jer ne zna govoriti jezikom

koji razumiju stablo, livada, vjetar i ptica.

Kažem joj: rad, glad, život – sve je to pod ključem postojanja,

zato mi šapući pogledom kao što šapuće prepelica

snazi zreloga zrna dok ga otima klasu

i nosi u kljunu iznad kućeraka punih dječje cike. 

A gdje je molitva? – pita me.

Onda ja šutim i poput pijavice nečujno ulazim

u prizore djetinjstva na razmeđu duše i smisla.

Polako povlačim nit između sebe i sutra – 

ne želim se vratiti kući.

Iz daljine dugo slušam mramorne zvuke

pa zapjevam s Mjesečevim mijenama 

jer lira prstima prolaznosti

za moju dušu svira.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.