Milka Šupraha-Perišić | Na kraju ljeta

Bezbrižno šeću pitomi ptići
između grmova ružmarina
dok suho lišće umorne loze
Nevoljko napušta svoje grane

Kroz krošnju masline
Posve ravnodušno
ružičasti obzor
Namiguje mi raskošnom ljepotom.
I uvijek ista pitanja bez odgovora…

Lijeni koraci nepoznatog šetača
moja sjećanja na kameni grad
i uvijek nova žudnja za nepoznatim,
utihnu i osjetim samoću

Prigušeni šumovi brodice na moru
To se mreže bacaju po navici
I galebovi kao besplatna kulisa.
Uvijek rado gledana repriza…

Jedva dočekana jesen