Eugen Babić | Ne bih mogao podnijeti

Imam nekoliko prijatelja kojima bih se htio javiti, ali me je sramota. Sramota me je jer smo se tiho zaboravili u međuvremenu, dok smo se godinama glasno smijali. Dozvolili smo da potonu neka od najboljih vremena provedenih skupa, dok smo hrabro mijenjali svijet. Dok smo mijenjali sebe i odlučno koračali gledajući sudbini u lice.

Imam nekoliko prijatelja kojima bih se htio javiti, ali me je sramota. Sramota me je jer se možda namećem, a ljudi su možda izabrali potisnuti dane koji ih bolno podsjećaju da postoji jedan bolji svijet, kada se skupa potrudimo. To su ljudi s kojima se moglo sve, bilo je dovoljno samo zaželjeti želju.

Imam nekoliko prijatelja kojima bih se htio javiti, ali me je sramota. Sramota me je prvi okrenuti broj da s druge strane me ne bi dočekala tišina, koju ne bih mogao podnijeti. Ovako je lakše, ja se sjećam, sjećate se i vi što smo sve zajedno radili i kome smo sve prkosili onako mladi. Neka na tome ostane dok netko ne skupi hrabrosti prvi okrenuti broj.