Moje su vjeđe bijele, nepostojeće.
Bjelinom me svojom straše, od ne sna takve postaše.
Taj bat srca, drhtaj duše kako boli.
Samo spokoj sada trebam,
iza dovratka on se skriva i nepokolebljivo čeka,
čeka da samu sebe utrnem.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.