Čujem da postoje neki ljudi
koji oko vrata nose vjerodostojnost mačke lutalice.
Oko zdjele mlijeka i ribljih kostura
upredaju paučinu koju lako raznese
prvi pretproljetni vjetar.
Moji su ljudi drugačiji,
dopunjuju zdjele mlijekom i medom,
čiste ognjište, grade zaklone,
drže obećanja.
Kasnozimsko šuškanje šumskog tla
mekano grli njihove korake
dok ih prate i gutaju
oči njihove djece.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.