Ove naše dane proljetno jutro budi
poljupcima sunca i modroga cvijeta.
Sićušna pčelica procvalu čašku ljubi.
Čista idila.Čarobna slika svijeta.
Fragilna stvarnost bilježi prizore teške
sa zlokobnim slutnjama mogućega kraja.
Misli mira ne daju.Nesta malog raja.
Prah može sve postati,radi jedne greške.
Kako,svijete, ukrotiti nervozni prst?
Jedno dugme stvara Apokalipsu,smrt.
Strašni izum ljudskog uma ne smije pasti!
Kako će djeca naša, i cvijeće rasti?
Živi nada.Slutnje se neće ostvariti.
Zlo neće,ne može nikad pobijediti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.