Davorka Črnčec | Ljudi s kojima rastemo

Postoje ljudi s kojima padamo.
Naglavce, na sve četiri ili na-tur.
S motocikla, s Marsa, s Venera,
s Aladinovih tepiha, s krušaka.
Kao sjekire u med padnemo
na par koraka do plaže,
u zadnje redove kina,
u prve redove ljetnih večeri.
Na završne svečanosti, rođendane
diplome, zaruke, svadbe.
Na tanjur s ledenim vjetrom,
na taman umjerenu vagu,
na otpusno pismo,
na novu stranicu  crtovlja.
Na prve stranice jeseni.
Na zadnji list.
Na korijen.

Pa rastemo.