Milan Frčko | Putnici bez adrese

Ne znam da li gledam tebe, ili pticu?

Umjesto ruku tebi su izrasla krila

i uvijek dolaziš gdje si nekad bila

i smiješ se mom zamišljenom licu.

"Neke stvari nikada se ne dese

onda kada mi to od njih očekujemo.

Takav je život. Stalno putujemo,

ali kamo? Mi smo putnici bez adrese"-

na kraju si mi sasvim tiho rekla,

sjela se na oblake i s vjetrom otišla.

Taj tren mi je tišina pristojno prišla

i duši šapnula: "Ljubav je sveta.

Ona će ti se vratiti u stihovima.

Moraš biti oprezan sa zarezima“.