Milan Frčko | I vjetar je ranjen

Gle! I na jednoj i na drugoj obali
majke poginule sinove traže.
"Zapad nam je uništio snove"-otac kaže.
A sunce i dalje na istoku izlazi.

Slavenska dušo, što se s tobom zbiva?
Na čijoj međi tvoja noga stoji?
Reci dušo, tko ti sudbinu kroji
i kakve granice tvoje srce sniva?

Uz most u stihovima breze još šeću,
ali umjesto vode slavenska krv teče.
Sergej Jesenjin u grobu se okreće.
Ne mogu zamisliti tugu veću?

Žena traži muža, a sestra brata.
I vjetar je ranjen, zbog prokletog rata.