Ivan Meroveus | prijepodne

moja su prijepodneva ulasci koji ne oklijevaju u njih se ne dira namjerom bez metoda i poluga darovi su koji se ne ustručavaju darovanjem biti uzeti s jednim odredim to je kap oceana koja osjeća i ima sve obale svijeta od Uskršnjeg otoka do plaže naroda Saami na kojoj su izgubili nož od rogova sjevernog jelena to je i kap oceana koja ode Suncem uhvaćena do Kilimanjara još više uvis do kraja termosfere i sunovrati se rijeci Ganges poput Ikara pa ponovo ušćem vrati se svom oceanu kažem ti I. to je kap u svima nama ista koju ili imaš ili nemaš koja nema ime definiciju, boju kap je koja nema kraja ni početka iza sedam je, osam iza deset zapovijedi iza želje, ruke, uma ali s njom prijepodne zablista i izvučeš iz sebe ono što ne znaš da imaš ono što pronađeš kako bi već sada mogao ponovo tražiti sutra