Željko Bilankov | Nek ode bol

Svi naši strahovi,

lutanja,

neprospavane noći,..

sve naše boli,

čežnje i

čekanja,..

kaplje jutarnje rose,

sunčani dodir,

maštanja,..

sva naša patnja

pruženi dlanovi,

žudnja,

očekivanja,

vrisak,

razočaranja,..

sva naša ljubav,

ranjena,

pohranjena,

divlja,

a opet nježna,..

sve to živi,

ratuje,

bori se u nama,

riga iz grotla

uspomena,

jecaja i

sreće.

 

I nek poteku

morima sjećanja

sve boli,

patnje,

krikovi,

razočaranja,

a ljubav

nek' ostane,

nek' ispuni

sve naše čežnje,

očekivanja,..

sve naše žudnje,

nade

i maštanja!