Božica Jelušić | Stabilnost, nestabilnost

Stabilna su stabla. Usred tréšnje stoje,
Tek vrhove svako stisne i prikupi.
Dok zasipa žbuka trg i perivoje,
Stablo čuva sjenu pjesnika na klupi.

Stabilne su knjige, krumpiri u mraku,
Dok puštaju klicu za proljetnu sadnju.
Što korijena nema, predaje se zraku,
Na zlatu stabilnost drži nadu zadnju.

No, gradovi padnu; strahovi se množe.
Pod zemljom u noći armatura puca.
Robinzon u nama, ogrnut u kože,
O otoku pustom tužne rime muca.

Tako slike naše stamenosti blijede.
Na trusnoj se zemlji mnogo stvari zbiva.
Nestabilne stvari spomena ne vrijede:
Vjeruješ da ljubav izvan njih prebiva?

28. 12. 2020.
Flora Green