Ne mogu te pustiti da odeš
zbog toplih svitanja
i pjevanja ptica u krošnjama.
Ne mogu.
Ne mogu te pustiti da odeš,
zbog jedne mladosti
uz čarobnu rijeku,
gdje si mi govorio riječi ljubavi.
Ne mogu.
Ne mogu te pustiti da odeš,
zbog sretnih i tužnih dana,
zbog djece koju nisi odveo pred oltar,
zbog unučadi s kojom se nikada nećeš igrati.
Ne mogu.
Ne mogu te pustiti da odeš,
zbog vjetra u kosi
i sjaja u očima.
Ne mogu.
A... moram.
Da nađeš spokoj.
I ja da ga nađem.,
i zato opet palim svijeću.
Amen!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.