Otkad te sretoh, ja ne znam više za se.
Što li sam tako strašno skrivio Bogu?
Ja čim te vidim, ljubavlju ospem sav se.
Pa bježim, bježim. Al uteć ti ne mogu.
Odlučim stati. Pa nek bude što bude.
Živimo skupa. Oboje već smo sijedi.
A ja još uvijek, poput kakove lude,
Bježim, bježim i bježim, ali ne vrijedi.
Mene i dalje slijedi tvoja ljepota.
No starost koja stiže, teško ti pada.
Ne boj se, mila. I kad ti dođe stota.
Ljepota tvoja slijedit će me i tada.
Ne za stotinu, već za godina trista,
Svjetlost tvoje ljepote ostat će ista.
.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.