Put nam je isti. Kad se rodiš,
Bez svoje volje. Bez pitanja.
Sa samim sobom borbu vodiš.
Na ispit ideš. Na kušanja.
Iskustva željan, ti ćeš ići.
Balansirati preko žice.
Gdje mnogi nisu ti ćeš stići.
Da l’ ćeš sačuvat svoje lice?
Šta nas to tako vječno kuša?
U zamke gorkih strasti hvata.
Da li se može spasit duša?
Kad završimo usred blata.
Bezgrešni nismo. Jer smo ljudi.
I ništa nama strano nije.
Za pročišćenjem duša žudi.
Da bude ista. Kao prije.
Kada ispiješ slatku lažu.
I kad doživiš čuda trista.
Tijelo ide u reciklažu.
A duša opet bude čista.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.