ono što ću danas biti
odabirem
ujutro čim se probudim
i dvoumim se dugo jer
mogu biti nevidljiva
kao zrak koji mi dolazi nametnut
ljepljiv i gust što ga prisilno udišem
pa istrošenog
poklanjam plućima da opravdam život
mogu biti suvišna
kao mrlja od kave na plastičnom stolnjaku
u kafiću ispod zgrade u kojem konobarica na minimalcu kuha najbolji macchiato
i kune se svakome da je spoznala Boga na jednom od zadnjih tripova
mogu biti pretjerana
kao retuširani likovi mladenaca na prastarim crno bijelim fotografijama
što ljudima koje ne poznam vise iznad kreveta
uokvireni trajno
staklenih očiju i obojanih usta
mogu biti i zelena
pa kao drvo rasti, granati se iz vlastitog trbuha
da, biti ću drvo
listati ću proljećima, ogoljeti jesenima
i svaki ću list pod tvoje noge položiti
ne bi li me prepoznao
kad me sretneš korakom
Nataša Matijaš, Pazin, Hrvatska
Pjesma je ušla u uži izbor Natječaja povodom Svjetskog dana poezije 21.3.2108.
Shortlisted poem in the World Poetry Day Contest March 21 2018
Ožji izbor pesem Natečaja Svetovni dan poezije 21.marec 2018.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.