ne pomiči nas,dugo nam je trebalo
da se namjestimo najbliže prozoru.
Ne okreći se na stolcu koji škripi,
dopusti nam da slušamo zvukove
iz parka i ne zaklanjaj nam svjetlost
koja pada na naše drvene površine.
Možda u našu grafitnu krv unesemo
riječi koje od jutra tražiš,pa ćeš
ih nam kako obično znaš,na svoj,
nepredvidljiv način,oteti.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.