U jesen kad laste
odlaze na jug
i kad srebrn mjesec
bljedunjavo sja
i kad miris
tvoje seoske kužine
pronese se zrakom
do mog predgrađa…
cjepanice drva čekaju na dvoru
djevojčicu malu
u džemperu tvom,
nju što se veseli
jednoj priči novoj…
noćnoj, toploj priči,
izvezenoj snom.
U jesen dok laste
odlaze na jug
iz dimnjaka trošnog
davni vije dim…
Neki smijeh daleki
i zagrljaj topli
i suza u oku
kad se probudim.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.