Roberto Vodanović Čopor | zatvoriš oči i gledaš

zatvoriš oči i gledaš
u daljinu. lako je to.
lako...
bolni izraz progovarao je
anonimno. kao zamućeno
lice izobličenog glasa
što na teve ekranu
daje kontraverzni iskaz.
svjetlost je remetila
simetriju bora na čelu.
djeca su pjevala
naivnu i dirljivu pjesmicu
koja mu je izmamila suzu.
zatim je spustio očne
kapke. nije se micao.
ruke su mu mirovale
u krilu. mislima
je ponavljao,
lako je to,
lako...