Ponekad još
Kapne samo suzom u moju tišinu,
Trgne zaspale ptice iz sna
Staklenim glasom iz nezaboravljenih rima.
Ponekad samo,
Zagrli moju samoću
Jučerašnjim smijehom,
Što je ostao zarobljen u krošnji magnolija
A ljubav, poput latica cvijeta
Pala u travu .
Ponekad još,
Zaiskre mala svjetla nebeskih nebula
Pa titraju tužno i polako
I zanjišu se alge u morskoj travi,
Misleći da umjesto čempresa
Stoji na obali i vjetrom šalje
Zaboravljene uzdahe.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.