Igor Petrić | Devet prstiju

Prije nekoliko godina
ostavljao sam otiske,
pisao slova po bijelom,
čistom ili s crtama papiru
istrgnutom iz dječje bilježnice
ili rokovnika propalog giganta
dobivenog na božičinom domjenku
u kojem niti jedan kalendar
više nikome ne paše.
Zapalio bih avangard devetku,
srknuo malo crnog piva
onako hladnog iz frižidera.
Volim kad se boca orosi
i na stolu ostanu krugovi.
Slovo po slovo, riječ po riječ
i to je to, sasvim dovoljno.
Zadovoljan sam lijegao i ujutro
nestrpljivo dešifrirao te silne otiske
i sva ta slova s mirisom noći,
dima cigarete i crnog piva.
Sada je sve nekako drugačije,
prebačeno ujutro.
Buljim u ekran i lupkam po tastaturi
s devet prstiju.
Isplatili se sati daktilografije u upravno-pravnoj.
A S D F – J K L Č
osnovni položaj
i naravno, desni palac na razmaknici
(lijevi nikad ne koristim).
Kao što rekoh
sad to radim drugačije.
Više ne pušim, a i pivo mi ujutro ne paše,
navečer nemam vremena,
spavam ili igram igrice.