Viktor Vida | Svrgnuti car

Prezren od svirača i skupe ljubimice,
jer je moje carstvo dotrajalo,
u perivoje siđoh, da oslobodim ptice,
a milosrdni stotnik dâ mi krčag vina.
Na mahovini usnem
(kao nekod na dojci plesačice).
A kad se probudih,
izboden, krvav, nad mojom svijetlom šumom
crn je mjesec sjao.
Dojaši ratnik, preda me zbunjen stade
i javi mi, da carstvo –
moja domovina –
bez bitke, šaptom pade.
Prokunem svijet i htjedoh razbiti krčag,
al se predomislih:
ne vrijedi ni pola oke vina!
Pa ispih ga na dušak.