Dragica Šimić | Kosa

Još dodiri tvoji meki u njoj sniju,
Miris tvoje ruke još me nekad svlada
I poljupci zadnji uvojcima zriju
K'o crvene trešnje iz šumskoga hlada.

K'o lahora eho vratom šapat zvoni,
K'o odbjegla ptica sa zaspalih njiva.
Zatvorila vrata uspomenam' svim sam
Ali još te kosa u uvojku skriva.

Zabranit ću vjetru da je igrom draži
Ko otkose ljetnje zanosom kad nosi,
Prišapnut ću noći da pokrije tamom
Ostavljeni dodir tu u mojoj kosi.