Verica Isidora Pavlović | Život je miris kiše

Duša je čeznula
za nitima prošlosti,
hvatala misli
zamaskirane tamom.
Kroz tajna vrata vremena
s toplom čežnjom se izgubila.
Čaroban trenutak bliskosti
skriven u zvjezdanoj magli
srcu podari emocije tajni.
Magične čari veze ne venu.
Žive uronjene u nevidljive putove.
Snivaju na vjetru sjećanja.
Kapima rose svjetlucaju.
Svemir ima čudne ciljeve.
Život je miris kiše.
Zrake sunca provuku
kroz pukotinu sanja
kratka ugodna milovanja.
Ponekad ljubav zapleše
zanosni labuđi ples,
slomi srce i tugu zanjiše.
Emocije jure za snovima,
za ljubljenim usnama.
Ljubav ima divovsku sjenu,
bestežinsko stanje svijesti,
kristal vječnosti u vremenu.