 |
| Autor fotografije: Nikola Wolf |
Sve više dana, poput krzna puha
Sivih i prašnih, među nama stoji.
Ni unce smijeha, ni tri grama duha:
Okrpan drvored što stabla postroji.
Mjehuri kiše, slabo plućno krilo;
Pero divlje patke u kanalu stoji.
Što se sve šrušilo, u zaborav skrilo,
Rabljena nam roba postadoše snovi.
Dok pjesme slave ljubav neumrlu,
Sve više vlage naš plamičak gasi.
Nepomične usne, crn pauk u grlu:
A tko se oglasi, možda se i spasi.
No, zanos Pjesnika u danima hlapi:
Daleko od njega već su Albatrosi.
Iz suhog pruća cijedi zadnje kapi,
Metafore radi, sve na vatru nosi!
19. kolovoza 2016.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.