Evica Kraljić: Putujuće riječi

Evica Kraljić - slika "Proljeće"

Riječi su same
ispadale iz srca
Tekle zavojitim
stepenicama nadahnuća
Izvijale se strminama
raspucanih rijeka
Utapajući plahost
neostvarenih strepnji
Riječi su same
uranjale u dubine
skrivenih oaza
tek procvalog dana
Umivala ih rosa
bisernim zalogajima
ljepote
Novo im jutro isplelo
bezbojnu krunu
daljina
neka teku
k srcima žednih
topline neba
Neka ječe
nadohvat odaja sreće
Udomit će ih prosjak
na praznim dlanovima
Ili plesačica
na bijelom vratu
letećih galebova
Uglavnom
riječi će ostati
za stoljeća duga
Zapletena u povijest
prolaznosti
života