Dragica Šimić: More sam

Jutrom sam pučina mirna
Barkama jedara bijelih,
Lakim ih daškom budim
Krilima vjetrova smjelih.
Danju sam nestašni val,
Pučina što srebrom se ljeska.
Milujem ruke dječaka
Što gradi kule od pijeska.
I palme mi mašu, čempresi šume
Dok sunce se u meni kupa.
Topim ga , grlim, cijeloga ljubim
Dok daljinama plovimo skupa.
A kada noć mi svojom tamom
Tu ljubav tajnu uze,
Pjenim se, hridine tučem
Valom im brišem suze.
I prizivam oluje moćne,
Hučim, razbijam stijene
O noći, nesretna noći,
Dođi, uzmi i mene.