Slavica Čilaš | Žeđ

Duša je kao zemlja

kad je napoji kiša

Napišem poneki stih

al žeđ joj ne ugasim

Samo se stiša

Maja Cvek | Jesen, čarobna

Opet nas mazi jesen

sa mirisnim voćem na stolu,

a ja očarana 

njenom ljepotom,

svim srcem poželim

da svira u… molu.

Nek' svira nježno

jer dušu bi svoju 

u zlatnoj odmorila šumi.

Životom gonjena,

napojena tugom,

neka se mirom ispuni.

I bila je dobra

ta mirisna jesen.

Dala je spokoj i snove.

Iz zlatne šume prepune sjaja,

svaka me grana

pjesmama zove.

Davorka črnčec | Listeki, ljubeči

Na najži za rafongom,
tam kam se čoravi veter zaletava,
posedava, greje se i smeje,
tam, od šlapov v škatuli
z črlenim pantlekom svezani,
tvoja su pisma, tvoji listeki.
Veter jih nebre raznesti.
Ogej jih nebre v dim rastepsti.

Retko na oku, još ređe pod prstaj,
a navek negdi na rubu pameti.

--------
najže - tavan, rafong - dimnjak, čoravi - slijep, šlapi - cipele, ogej - vatra

Ivica Ušljebrka | Zatočenik iza staklenoga neba

Druga, posthumno objavljena zbirka prerano preminulog zadarskog pjesnika i profesora hrvatskog jezika. 

BRAT

gdje si, brate? kako si? – zazvoni široki osmijeh

• pa, nisam ti ja brat? tko si ti? – odgovore najprije oči

širenjem

zatim lice trzajem a onda

       usta mrmljanjem

• eee, brate moj. tužno je ne prepoznati brata u meni,

u njemu i onom trećem…

gubitak se gnijezdi u tvojim grudima

neka iseli

a onda ćeš biti bogat za cijeli svijet.-

LJETO U ZALETU

Kiša ne svraća u naš grad

tek vjetar nevidljiv i suh

ostavlja trag posredno

na zelenom srebru maslina

plešu ljetne haljine  strankinja

glatka bedra čekaju prijevoz u parovima

suh je zrak, lažu četiri kišne gliste

dok plaze razvezane uz patike dječaka na ugibalištu

zemlji koža ispucala, psorijazična

miriše lavanda

iznad glava pjeva podnevna Zdravomarija

autobus za sobom dovozi oblak

prašina živcira nosnice i krcka pod zubima

u more uskaču mladost i ljeto

starica sjela u mršav palmin hlad

pulsira zebnja u srcu, novčaniku

i misao samuje

nigdje nikog svoga nigdje nikog nigdje…

lepeze trepere na vjetru

zastava kao duga marama

država slavi praznik

• je li Isidora patila ili je kratak bio kraj? –

nigdje nikog svog nigdje nikog nigdje…

Zadar, 2022.

Goran Jaružanin | Maksimalno

...Obično nemam potrebu
Nekome nešto reći,
Ali tebi hoću
Jer znam da ćeš čuti
Vapaj moje praznine,
I moći ćeš do
Mojih udaljenih misli
Koje kad krenu,
Kao vlak
U jednom smjeru,
Odlaze inercijom
Pod težinom bremena,
Nezaustavljivo,
Na pruzi sa jednim kolosjekom
Gdje lokomotiva gura kompoziciju vagona
Naloženih stotinama tona
Beskorisnog materijala
Koji rasut 
Ispunjava prazninu
Maksimalno.