...Obično nemam potrebu
Nekome nešto reći,
Ali tebi hoću
Jer znam da ćeš čuti
Vapaj moje praznine,
I moći ćeš do
Mojih udaljenih misli
Koje kad krenu,
Kao vlak
U jednom smjeru,
Odlaze inercijom
Pod težinom bremena,
Nezaustavljivo,
Na pruzi sa jednim kolosjekom
Gdje lokomotiva gura kompoziciju vagona
Naloženih stotinama tona
Beskorisnog materijala
Koji rasut
Ispunjava prazninu
Maksimalno.
Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.