Eda Budić | Dozivanje

shvatiš tako

da te nekoliko mjesta

ne razvikanih

ne raskošnih

ne pitomih

desetljećima dozivalo

i kada osjetiš

bogatstvo njihove drame

znaš da si doma

Željko Maljevac | Bio sam...

Bio sam krhka i voljena kolijevka

Na pustom ognjištu 

Nekog zabačenog zavičaja, 

U kojoj su rasle oči nade, 

Što ju ostaviše starosjedioci

Na ognjištu na kojem 

Vatre pobjede duha 

Više ne gore. 

Bio sam krila anđeoska

Te divlje mladosti 

Koja je cvala svakim trenom

Poput korova 

Koji se rijetko plijevi. 

Bio sam kosac u polju 

Prezrenih suza

Što je rušio 

Tratinčice i maslačke 

Sretnog djetinjstva

Ispunjenog čitanjem knjiga za starije, 

Preskačući doba, 

Stepenice 

Prema snovima 

Kojih se ne sjećam najjasnije, 

Što bih jednom

Kad budem 

To što postadoh, 

Mogao postati

Ako budem imao sreće

Stati na vrijeme 

Kako bih pogledao oko sebe, 

Sretan što mogu stajati 

Na svojim starim nogama, 

Mladoga srca 

I klicati odu zahvalnosti:

Hvala ti, 

Hvala ti, 

Za ovo što jesam, 

Što hodam,

Vidim, 

Osjećam i

I volim... 

Lorena Galeta | Moje oskvrnuće

S devetnaest sam dobila sijede-

one prve, sramežljive, postiđene.

"Opusti to (po)čelo i ne mršti se.

Dobit ćeš bore, izgledati starije."

Zborile su usne mudrosne,

dok nisu čule noćne more.

Nečiste su mi šake naudile-

nevino tijelo i duh osakatile.

Hram propovijedi nerazborite -

a iznutra urota, pustoš, besjede.