Vladimira Becić | Glasovi

     

„Oču da prestanu. Bojin se!“

„Daj, Stipe, ne mogu nan tu ništa. U podrumu smo.“

„Ubiće nas svejedno, Mate. Čuješ li?“

„Neće nas ubit, jebate, pa kažen ti da smo ispod zemlje! Dis vidija granatu koja može uć u sklonište, a?“

„Oču da prestanu. Oču da prestanu!“

Sonja Smolec | Matilda Mance: Nijemi svjedok

Spisateljica Matilda Mance pravo je otkriće. Radnju romana Nijemi svjedok smješta u naše krajeve stoga ozračje, imena likova, situacije i lokacije čitateljima su poznate i bliske.

Tema je aktualna hrvatska svakodnevica. Sve ono o čemu smo u poslijeratnoj Hrvatskoj čitali, slušali ili bili svjedoci, književnica je posložila u ovom romanu.

Likovi su ovdje "neki ljudi oko nas", naši susjedi. Nema nelogičnosti. Stil pisanja je jednostavan i rečenice kratke, logično prate brzu radnju, nema filozofiranja, tijek radnje uzbudljiv. Stil pisanja podsjeća na našega poznatoga književnika kriminalističkog i, tzv. autobiografsko – generacijskoga žanra, Gorana Tribusona.

Jednako kao i Tribuson i Mance ima svoga stalnoga policajca, istražitelja, nenametljivoga koji poput kostura drži sve na okupu i bez njega radnja bi se urušila jer njegova osobnost roman čini autentičnim te mu daje šarm što ga svaki istražitelj u romanu mora imati.

Saša Mićković | Ljubav - spokojna tišina

Naša je tišina tek molitve deo,

kao tajni zapis duševnoga blaga,

i Bogu si Ženo vanvremeno draga,

dok te krasi zarni Aurorin* veo!

Tek naklonjen Tebi, osećam se ceo,

niz aortu brizne žarogorna snaga,

nestrasni je život kao smrt bez traga,

zaborav i ponor, kroz prah i pepeo!

U našoj tišini bitiše smisao,

i pradavni spokoj ljubavi goruće,

tuda ne doseže strah i utrnuće,

ja sam krikom misli večnost ispisao.

Kada me probije korenje i pruće,

znaću da sam tvojim dašcima disao!

*Aurora (u mitologiji) - boginja jutarnje svetlosti, zore.