Zdenka Čavić | Carstvo spokojne smrti

Tisuću lučica drhti,
tisuću lampiona svjetli i žari
u carstvu spokojne smrti.
S tugom i uspomenama
u grobnoj tišini
srce pokojnike slavi.
Alejom zauvijek palih
dostojanstveno i tiho čovjek korača
Suzi mu oko,
ruka zadrhti dok svijeću pali.
Pod blistavim mramorom,
vječni zauvijek snivaju.
Živi ih uspomenama prizivaju.

Robert Frost | Na zapuščenomu groblju

Travnatom stezom živi se šeče,
Čita na bregu grobne kamene,
Groblje navabi živog kaj skrene,
Mrtev ni jeden dojti več neče.

Vers na kamenu ovak je pisal:
„Denes živ čitaš, al’ kaj buš znal,
Se dok si živ, na put se buš dal,
A zutra buš mrtev i tu buš stal.”

Mramor o smrti z ufanjem piše,
A zna da časa prešlo je više,
Nigdo ni mrtev na groblje zašel.
Kakvu je čovek zadršku našel?

Najbole da se kamenu reče:
Hmiranje je čoveku prežmefko,
Zato več nigdar hmirati neče.
V tu bi laž kamen veroval lefko.

Robert Frost (1874 –1963) "In a Disused Graveyard" (zbirka "New Hampshire" - Henry Holt & Company, 1923.)
prepjev: Aleksandar Horvat

Kadić Dijana | Tišina!

U susret nam dolaze još jedni Svi Sveti. Služiti će se Mise na grobljima.  Ljudi će obilaziti svoje najmilije. Molit će se. Kao i uvijek na Sve Svete umjesto na Dušni dan, ali naš narod je takav. Možda je razlog tome što je Dušni dan radni,  a možda je tako od davnina. Tko zna? Groblja će biti puna ljudi, svijeća, cvijeća. Sresti će se i oni koji se rijetko vide, stari susjedi, kolege, poznanici..... Svi Sveti su! Sve je drugačije. Mirnije. Svečanije. Osim kod nje.