Davor Stipan | Molitva

Teško je biti velik u vlastitoj tami. Znati tragati za lokotima svijetla u strašnom trenu noćne tišine katkad i predstavlja izazov, no razoružati stoljetnu hrđu posve je drugi svijet. Dugo sam šetao kroz tmasto praskozorje, udisao žamore sjenki i predano poticao svoje rezove ka tuđinskim kotlinama. Gledao sam u sunca, u iskričava ni jednom. Njih sam redovito slutio, možda u mramornom hodu nepomične relikvije ili ljubomornom valu koji je sravnio otok…ne znam. Znao bih da znam. Znao bih da umijem znati. Ponekad mi pred očima bljesne okno kroz koje na tren provirim. Samo, previše je mračno kada sam i svjestan. Valjda je i svjesnost drhtava zamračena ulica. Ne mogu više ni očijukati, a nekoć sam bio uvjeren da me krase duge bajunete. Moćno su titrale preda mnom poput vilinskih mostova tako ništavnih za beživotne usklike. Htio bih moći, tek za poklon dobrima, fijuknuti kroz paučinaste arkade života i usnuti, ako treba, na strmijim obalama. A nastavit ću tek voleći Boga.

Dario Sorgent | Lov na ljude

Izađi van
Udahni zrak
Otključaj se
I zamišljaj

Da je oblak koji spava iznad naših glava
Samo stanica
Usputna

Igor Petrić | Blato

Malo vode,
malo pijeska,
blato
Malo sreće,
puno smijeha,
blato.
Malo sunca, vjetra, kiše,
blato.
Oko tebe
snijeg i iznutrice.