Krunoslav Mrkoci: O naslovima književnih djela

I.
Naslovi književnih djela modernoga vremena odražavaju simptome bolesnika koji ne želi ozdraviti; čovjeka koji uživa u svojoj prividnoj rascjepkanosti kroz koju se i ostvaruje.

To se ponajbolje vidi krenemo li već od najsimptomatičnijeg od svih naslova koji stoji u središtu paradigme modernoga doba:

Neda Fleur Janovski | Caffè Sagena

Sagena je bila tipičan kvartovski kafić. Pregrađena staromodnim ljubičastim separeima koji su od zapuštenosti postali isprano roza boje,  pružala je svako jutro onaj dobrodošli trenutak prelaska iz toplog kreveta u novo jutro. Za hladnih dana, vatra je veselo poskakivala u starinskoj plinskoj peći i pozdravljala svakog novog gosta. Stalni jutarnji postav Sagene bio je šarolik. Obrtnici, lokalni podupiratelji šankova, poštari, tri susjede sa psima koji laju na sve što se miče, jedan mrzovoljni profesor sociologije, propali glazbenik i članovi ambasade na čiju se zgradu Sagena naslanjala.

Mirjana Mikulec: Proljetna ushićenja

I.

Travanj je.
Ubirem kišu sa cvijeta jabuke.
Niz toplu podlakticu putuju kapi
u susret buđenju.
Grumenje blata!
Kad bih bila bosonoga...
Ponovila bih napor rađanja.
Zelenu livadu, pupove ovog svijeta
stvorila bih ljubeći.