UHBDR91 | Najbolja knjiga - „Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) izabrala je, kao najbolju, na tradicionalnom natječaju najbolje knjiga na temu Domovinskog rata za 2024.godinu, knjigu “Kvarnerski otoci u Domovinskom ratu“, koju su uredili Željko Drinjak i Tomislav Galović.

U knjizi su objedinjeni radovi sa Znanstveno-stručnog skupa, što je iznimno važni prilog u novijoj hrvatskoj historiografiji , ponajprije kad je riječ o istraživanju novije hrvatske povijesti.

Ovo je odlučio sedmeročlani Prosudbeni sud sastavljen isključivo od hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Osobito je važno da je knjiga prevedena i na engleski.

Ovaj opsežan, sadržajan i zanimljiv rad, objavljen je (na 600 stranica!) kao posebno izdanje Krčkog zbornika Povijesnog društva otoka Krka.

Predstavljanje knjige Dolores Butić | Zagreb

Knjiga priča zadarske književnice Dolores Butić bit će predstavljena u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u ponedjeljak, 30. rujna 2024. u 18 sati.

Intervju s autoricom vodit će Lada Žigo Španić.

Bizarne priče Dolores Butić jesu niz neobičnih preobrazbi u carstvu bezvremenske mašte. Javljaju se ovim pričama likovi iz bajki, kraljevi, princeze, povijesne ličnosti, utvare, dvojnici, opsjene, razna lica i sjene i drugi glasovi, a jasna zapleta i raspleta nema – disperzivan tekst stalno se dokida ili, bolje rečeno, stalno se nanovo rađa, ovisno o čitateljskoj perspektivi.

(Iz Pogovora)

Gorkić Taradi | Pakao vječni daruj im Gospodine

Izašla je nova, peta knjiga Gorkića Taradija koja će vas nasmijati, ali i povesti na putovanje kroz različite emocije. Zbirka priča, pjesama i aforizama Pakao vječni daruj im Gospodine nosi intrigantan naslov koji je sam iznikao iz jedne priče koja pak je isplivala iz mora licemjerja.

Kroz 20 smiješnih priča, bit ćete bačeni u svijet humora s ciljem da vam se izmami osmijeh i možda čak i suza od smijeha. Smijeh je lijek, kažu, ali ponekad moramo skrenuti i prema ozbiljnim temama kako bismo bolje razumjeli svijet oko nas.

Dakle upozorenje: unutar stranica ove knjige skriva se i 5 sumornih i tužnih priča. Istina, one su u manjini, ali kao što i u stvarnom životu manjina odlučuje o životu većine tako je i ovdje priča iz manjine odlučila naslov knjige.

No odmah poslije tužnih priča vraća se osmijeh na lice uz šaljive pjesme i aforizme te neznanstveni rječnik znanstvenih riječi.

Osma Bilosnićeva knjiga objavljena u Rumunjskoj

Bilosnićeva zbirka pjesama Tigar iz Salamance, objavljena u hrvatskoj verziji početkom ožujka ove godine, već u srpnju iste 2024. godine ugledala je svoje rumunjsko ukoričenje.

Ovo je, inače, osma knjiga Tomislava Marijana Bilosnića, posljednjih godina objavljena u Rumunjskoj, kod istog izdavača – Editura pim, Iaşi, u Biblioteci Universalis međunarodnog časopisa „Orizont Literar Contemporan“, a koju uređuje poznati rumunjski pjesnik i izdavač Daniel Dragomirescu. Bilosnićeva suradnja s ovim izdavačem otpočela je 2015. objavljivanjem i predstavljanjem njegove zbirke Tigar u Bukureštu.

Zbirka Tigar iz Salamance objavljena je višejezično, na španjolskom, rumunjskom i francuskom jeziku, a neke pjesme i na engleskom jeziku, i kao takva ponuđena međunarodnoj pjesničkoj sceni. Prijevode pjesama na španjolski jezik potpisuje Željka Lovrenčić, na rumunjski jezik Monica Dragomirescu, dok ih je na francuski jezik preveo urednik izdanja, književnik Daniel Dragomirescu. Engleski prijevod potpisuje Pablo Bilosnić. Zanimljivo je ovdje kazati kako je ciklus ovih pjesama na francuski prethodno prevela i poznata francuska pjesnikinja Noëlle Arnault za svoju Anthologie poétique et artistique 2024., koja je tiskana početkom 2024. godine, a u kojoj je Bilosnić zastupljen. Zbirka donosi i više Bilosnićevih fotografija snimljenih tijekom njegovih boravaka u Salamanci. 

U Zadru objavljena zbirka pjesama portorikanskoga pjesnika Davida Cortésa Cabána

U izdanju izdavačke kuće 3000 godina Za dar izišla je zbirka pjesama „Ništa nije isto“ u hispanskome svijetu poznatoga portorikanskoga pjesnika Davida Cortésa Cabána, a u prijevodu poznate hrvatske prevoditeljice sa španjolskog jezika, gospođe Marije Roščić Paro, koja je do sad prevela mnoge latinskoameričke autore, među kojima i Antonia Skármetu. Kao urednik izdanja, pogovora i opreme zbirke potpisuje se književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, koji će o poeziji Davida Cortésa Cabána reći i ovo:

„David Cortés Cabán (Arecibo, Puerto Rico, 1952.),dakle, portorikanski je pjesnik, esejist i kritičar s njujorškom adresom. Autor je više pjesničkih zbirki i pripada samom vrhu suvremenog karipskog pjesništva. Zbiljski je zastupnik karipske duhovne pozadine, s osjećajem piše o mukama života američkog juga. Objedinjujući civilizacije, Cortés Cabán svoje Karibe povezuje s početcima i krajem svijeta u širokom rasponu sadržajne strane jezika. Atmosfera samoće, krajnosti tjeskobe, narušena tišina, poticajem su potrage ovog pjesnika širokog raspona tema, izraza i stila, za vlastitom simbolikom i osobnim poimanjem zbilje. David Cortés Cabán svoje pjesme slaže poput niske ogrlice, tako da i nama koji ne poznajemo španjolski jezik, ostavlja slobodu prepoznavanja igre jezikom, riječima koje su bitne koliko su pokretne, toliko jake da uspijevaju ući u svoju tišinu, dok u njima sve vrije, iskri, kipte gejziri i rigaju vulkani. 

Dražen Jergović | Predgovor knjizi aforizama „Bez veze s vezom“ (2024.) Ivana Grahovca

Pred vama se nalazi druga po redu zbirka aforizama i satiričnih misli svestranog Ivana Grahovca. Nakon prve manje zapažene zbirke pod naslovom „Aforizmi bez celofana“ od prije dvije godine, u ovoj je svoje mudrosti dojmljivo upakirao i servirao još rijetkima koji su zadržali vedar duh i smisao za šalu kako na vlastiti tako i na tuđi račun. A Ivan je upravo takav. Postolar po zanimanju, čovjek iz naroda i za narod, koji itekako suvereno vlada jezikom, dizajnom ali i intelektom. Vrlo dobro zapaža društveno-političke anomalije, koje detaljno razrađuje i progovara javnom prozivkom upućenom vlastima, ali i običnim ljudima. Bogat životnim iskustvom i vrijedan od najranije dobi, u borbi za egzistencijom, dobar je primjer osobe koja ima što reći/napisati o raznim slojevima društva s kojima je dolazio u kontakt. Njegovi komentari su britki i sažeti, razumljivi podjednako i prostom puku i akademskoj populaciji. Autor nas kroz jedanaest poglavlja vješto vodi aktualnostima hrvatskog podneblja. Ova knjiga, nekako očekivano, započinje političkim mislima i kritikama upućenima vladajućim strukturama. U drugom dijelu se Ivan dotiče važnosti vjere u svakodnevnom životu, da bi potom kroz poglavlja koja slijede redom obradio nezaobilazne teme poput standardnih muško-ženskih odnosa, crnog humora, sve prisutnije umjetne inteligencije te pomalo arhaičnih oblika kao što su poslovice, šaljivi oglasi i sport. Četvrto poglavlje je rezervirano za česta pitanja koja nas zaokupljaju s mogućim odgovorima jer tko bi znao što je točno, kao savjet mladima ili onima s manje iskustva nego što posjeduje autor. Sedmo poglavlje prozvano „mudroslovno“ odskače po svim parametrima od ostalih deset jer je koncipirano u obliku klasičnih aforizama i mudrih razmišljanja u širem smislu s ponekom packom i upozorenjem za sve nas. U njemu autor koncizno i brijački precizno satiričkom britvom zarezuje i odvaja problematične potkožne tumorčiće iz višeslojne problematike bolesnog organizma, kojih smo svjedoci u ovo moderno vrijeme. Iz podastrtih umnih rečenica čitatelj može crpiti svo blago pisane riječi proizašle iz zdrave svijesti proživljene surovom stvarnošću.

Katarina Budić | Vrijeme za knjigu - prozor u svijet mašte i zbilje - Sonja Smolec

Ima ljudi koji kroz život prođu neokrznuti teškim nevoljama, a neki zapinju na svakom koraku i razgrću trnje kako bi se barem približili cilju – razmišljam virkajući u lica prolaznika ne bih li pronašla skrivene borbe s kojima se bude svakoga jutra. Prolaze lica s navučenim izrazom koji ništa ne otkriva da ih netko ne bi još jače povrijedio. Upravo sam iskoračila iz istinite priče koja miriše na jorgovan i djetinjstvo. I dok miris jorgovana, sladak i intenzivan, priziva moja sjećanja, vraćam se rečenicama Sonje Smolec ispisanima u knjizi Kutija s mirisom jorgovana: djetinjstvo na dlanu." Slušala sam njihove priče vrlo pažljivo. Pokušavala sam od odlomaka sastaviti suvislu sliku, ali uvijek je neki komadić nedostajao, bio je izgubljen slučajno ili namjerno. Pričali su mi o svojim djetinjstvima. Bile su to slike pune rupa koje je napravilo vrijeme, rupa u kojima su nestajali njihovi prijatelji, braća, sestre i onih drugih, koje su sami iskopali da bi u njih pokopali sve što su htjeli zaboraviti.“ Ne treba zaboraviti, treba se sjećati i ostaviti sjećanja potomcima i svima koji žele znati kako je teško koračati zakrčenim putovima kad se čini da nikada nećemo izaći na čistinu, a ne slutimo da čistina prebiva u nama samo je treba pronaći. Bolan je bio čin pisanja ove knjige, priznala mi je Sonja dok smo razgovarale o prvom objavljenom izdanju koje je posvetila sinu Vedranu želeći popuniti rupe u biografiji. Priča bi možda ostala samo u jednom primjerku nedostupna čitateljima da Sonja nije opet prikupila krhotine, udahnula mirise iz djetinjstva i ponudila nam svoj život na dlanu. Upijala sam riječi, zamišljala život sitne djevojčice koja je uspjela iz siromaštva, stalnih selidbi, traženja mjesta koje bi nazvala domom, borbe s disleksijom, disgrafijom, diskalkulijom, kratkovidnošću, koje dugo nitko nije prepoznao, izaći uspravna i pronaći smisao. „ Bila sam hiperaktivno dijete. Govorili su mi :“ Daj se malo smiri, ne skači, ne trči!“ A ja sam žurila u trgovinu, u školu, na gimnastiku, zborno pjevanje, knjižnicu, recitatorsku sekciju...u život, jer tamo negdje, možda već sutra, naći ću ono što mi nedostaje.“ I dok je prelazila iz jednog mjesta stanovanja u drugo, a neki od njih nisu bili za stanovanje „s našeg prozora nije se vidjelo nebo“, shvatila je da nešto nije u redu sa mjestom i svijetom u kojem živi. „Moj svijet se počeo dijeliti na dva odvojena balona. Jedan je bio onaj vanjski, čudan, grub, koji nisam mogla prihvatiti takvim kakav je bio. Drugi je bio onaj drugi, u njega sam prelazila po svojoj volji. U njemu sam se osjećala zaštićena poput fetusa u majčinom tijelu, gradila sam ga onako kako mi je u tom trenutku odgovaralo i nikoga nisam puštala unutra. Bojala sam se da netko ne pokida fine niti koje su me okruživale. Bio je to moj svijet mašte, svijet pisane riječi i poezije. Pisala sam sve više shvaćajući da me ljudi oko mene sve manje razumiju.“ Sonja još uvijek piše. Iz tog balona izašle su mnoge pjesme, priče, romani za djecu i odrasle. Napunila je police knjižnica i domova onih koji je razumiju, dobila brojne domaće i strane nagrade za svoja književna djela i nadam se da se taj balon nikada neće rasprsnuti.

Do čitanja!

„Spomenica 2023.“ Bilosnićeva godina puta

Iz tiska ovih se dana pojavila „Spomenica 2023.“ Tomislava Marijana Bilosnića. Riječ je o izdanju koje kroz vijesti, komentare, bilješke, biografske i bibliografske priloge, tekstom i fotografijom, prati umjetnički djelo, rad i aktivnosti ovog autora u rečenoj godini, koju sam Bilosnić naziva „godinom puta“. Naime, tijekom 2023. godine, s time što je bio na hodočasnom putu Camino de Santiago, TMB je kao književnik i hodoljubasc, posjetio ili sudjelovao u aktivnostima u osamdeset i dva grada i mjesta u Hrvatskoj i Europi.

„Spomenica 2023.“ Tomislava Marijana Bilosnića na 192 strane knjiškog formata, u izdanju nakladnika 3000 godina Za dar, podijeljena je na sljedeća poglavlja: Uvod, Posvete, Knjige, Nagrade i zahvalnice, Antologije i zbornici, Esej, Putopis, Haibun, Vijesti 2023., Bibliografija, Biografija i Foto album. 

Tigar na sajmu knjiga u Budimpešti

(Bilosnićev „Tigar“ predstavljen na najvećem mađarskom sajmu knjiga)

Hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić, od 13. do 16. lipnja 2024. godine, gostovao je na 95. Svečanim danima knjige (95. Ünnepi Könyvhét) u Budimpešti, gdje je mađarskoj publici predstavljena njegova zbirka pjesama „Tigar“. Najpoznatiju i najprevođeniju Bilosnićevu knjigu poezije na mađarski jezik preveo je Sándor Horváth, a objavila najpoznatija i najveća izdavačka mađarska kuća Mgyar napló. Književni sajam u Budimpešti organizirao je Savez mađarskih izdavača i distributera knjiga, a svoja izdanja predstavilo je stotinjak mađarskih nakladnika.

„Tigra“ na mađarskom jeziku kao glavna urednica izdanja potpisuje Zsille Gábor Tördelö, odgovorna urednica je Zsiga Kristóf, a urednik Ádám Bornemissza. Knjigu je ilustrirao poznati talijanski slikar Ugo Maffi, a naslovnicu osmislila i izradila Judit Vincze. Pogovor zbirci napisao je ugledni portorikanski pjesnik David Cortes Cabán, sveučilišni profesor iz New Yorka.

Predstavljanje knjige poezije | Nela Stipančić Radonić

 

Sonja Smolec | Kutija s mirisom jorgovana - Djetinstvo na dlanu

Autobiografski roman od prvih sjećanja do završetka srednje škole s povremenim osvrtima na kasnije životno razdoblje.

Tekst sa zadnje korice:

Odrastala sam i uvijek se osjećala suvišnom, kao stvar koja se tu našla sasvim slučajno, nekom pogreškom pa sad ljudi ne znaju što bi s njom. Dijete sam najmlađeg sina mojih bake i djeda te time i sama najmlađa u obitelji. Uvijek mi se činilo da sam za nešto prikraćena, da su mi i prije mog rođenja nešto ukrali.

Ali, bila sam tu. Ja, sitna djevojčica, plavih radoznalih očiju, koje i dan danas, ovisno o raspoloženju, mijenjaju nijansu za razliku od moje svijetle puti koja je uvijek bila osjetljiva na sunce. Rasla sam i pronalazila se između njihovih briga, nedostatka novaca, psihičkih problema, svađa, selidbi, gradnje kuće. Novih selidbi...

Tražim li se još uvijek?

Sakupljam krhotine.

Naklada: Društvo za promicanje kulture "Kvaka", 2024.

HENA com | Marko Gregur: Ekspozicija tame

Ispripovijedan iz perspektive slijepca, prozvanog Mračnjak, koji je istodobno i njegovo žarište, roman Ekspozicija tame odvija se u imaginarnom podravskom selu Viru, u kojemu je migracijskom kockom završila i bogata trgovačka cincarska obitelj Aviro. Njihova je kuća središte intelektualnog života, otmjenija i građanskija od drugih, dah Beča, pa nije čudno što jedan slijepi dječak iz siromašne, nepismene i Velikim ratom prorijeđene i oštećene obitelji cijeli život želi i žudi biti kao oni, jedan od njih.

Protutnjat će kroz selo dva svjetska rata sa strašnim i dugoročnim posljedicama, carstva će postajati kraljevine i republike, u onom drugom ratu vojske će se smjenjivati na vlasti i u teroru, mnogi će prodati obraz da bi se glava sačuvala, ljudi će u pravilu podemoniti i nacionalno se homogenizirati. Treba imati na umu: iz tame se dobro vidi, a tamo, u tamu, ne vidi nitko.

Kruno Lokotar

HENA com | Fatma Aydemir: Džini

Nakon što je trideset godina obavljao najteže poslove u Njemačkoj, Hüseyin se napokon vraća u domovinu, u stan koji si je svojim radom priskrbio. U slikovitoj istanbulskoj četvrti, prožetoj mirisima lahmacuna, on očekuje dolazak svoje obitelji, s kojom će ovdje provesti sanjane umirovljeničke dane. No već dan nakon useljenja on se, pokošen srčanim udarom, ruši u dugo željenu domu, a njegova se neobična i sukobima rastrzana obitelj okuplja na pogrebu… Uza sve nesuglasice i duboku žalost, oni osjećaju kao da ih netko promatra. Kakvi ih to demoni progone? I čiji je džin na djelu?

Džini, drugi roman njemačke spisateljice Fatme Aydemir, tematizira sudbinu turske obitelji u Njemačkoj, oštro secirajući tradicionalne vrijednosti, odnos Nijemaca prema imigrantima te jaz između Istoka i Zapada. Ova obiteljska priča odlična je psihološka studija prve i druge generacije imigranata i postavlja teška pitanja: tko smo i gdje zapravo pripadamo?

HENA com | Won-pyung Sohn: Badem

Kako bi izgledao život bez straha? Protagonist ovoga romana, mladi Yunjae, pati od poremećaja zvanog aleksitimija jer mu je amigdala, organ nalik na sićušan badem, nerazvijena. Uz to što ne osjeća strah, ne prepoznaje ni druge emocije – niti svoje, niti tuđe – premda se njegova majka i baka svim silama trude uputiti ga u tajne socijalne interakcije. Nakon šokantna čina nasilja Yunjae se nađe sâm na svijetu, posve izgubljen. Preokret donosi iznenađujuće prijateljstvo s problematičnim, gnjevnim tinejdžerom Gonom, koji će ga, unatoč vlastitim mukama, uporno podučavati umijeću osjećanja. Kroz niz pustolovina njih će se dvojica naći na rubu života i smrti, ali i na pragu neobičnih otkrića...

Topla i optimistična priča o prijateljstvu dvojice posve različitih mladića korejskoj je spisateljici Won-pyung Sohn donijela priznanja u zemlji i inozemstvu. Napisan pitko, jednostavno i upečatljivo, ovaj roman ističe da je za svako pravo suosjećanje potrebna – znatiželja i trud.

Nikola Šimić Tonin | Poetski nemir u njoj

Violeta Zidarević, rođena 19. 12. 1967., Vinkovci. Živi u Zadru. Ovo joj je prva knjiga:

Od kad znam za sebe, čitam... prvo su to bili stripovi Alan Forda i ljubavni romani s kioska. Svoju ljubav prema čitanju prenijela sam i na djecu... U vječnoj potrazi za ljubavlju... počela sam čitati poeziju... iz početka na stranicama interneta a kasnije i zbirke poznatih poeta...

- Ova zbirka je možda početak nečeg dobrog što će ostaviti sjećanje na mene... Posežući za poezijom, Violeta poseže za samom sobom, poseže za onom osunčanom stranom svog života, stihovima i riječima, poseže za ljubavlju, u tim mrvicama slova mrvi se i daje pjesma, ostaje u knjizi, kao rukama, zagrljena koricama knjige.

Gradska knjižnica Kaštela | Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata: dokument jednog vremena

Prostor Nadbiskupovog kaštela u Kaštel Sućurcu bio je premalen za primiti sve brojne posjetitelje zainteresirane za predstavljanje monografije Pisma dida Miloša iz Prvog svjetskog rata : dokument jednog vremena tiskane u nakladi Gradske knjižnice Kaštela.

Uz autore monografije – Miloša Mandića, unuka dida Miloša i inicijatora cijelog projekta i Renatu Dobrić, urednicu i priređivačicu knjige, ravnateljicu Gradske knjižnice Kaštela, knjigu su predstavili prof. dr. sc. Mladenko Domazet, povjesničar Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu koji je govorio o ratnoj svakodnevici Vranjica i obiteljskoj povijesti tijekom Velikog rata kroz oči dida Miloša i babe Roze, i prof. dr. sc. Tado Oršolić, povjesničar, znanstveni savjetnik i upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru koji je govorio o Sočanskoj bojišnici i sudjelovanju Vranjičana, Solinjana, Kaštelana i Klišana u Prvom svjetskom ratu.

Ogranak Matice hrvatske u Splitu | Promocija knjige: Maja Tomas - 'Bez riječi'

 

Shura Dumanić | Izbor iz Kastelove poezije 'Testament u školjkama' na francuskom jeziku objavljen u Hrvatskoj

S obzirom da je Mediteran naše, jedno i jedino more slobode, beskraja i sudbine, a u Kastelovoj poeziji rodni list i identitetska konstanta, onda je zadovoljstvo čitalačkom auditoriju Hrvatske i Evrope više puta predstaviti - svugdje gdje se razumije isti jezik (poezije), ovog crnogorskog i mediteranskog, našeg, pjesnika Borisa Jovanovića Kastela, bez obzira koliko on bio etabliran u našim državama, posebno obalama Jadrana i njegove knjige nagrađivane međunarodnim priznanjima.  

 

Nakon knjiga poezije Testament u školjkama (2018), Bumerang valova (2020) i Pokloniću ti Ružu vjetrova (2023), evo i četvrte Kastelove knjige - izbora iz poezije na francuskom jeziku Testament u školjkama ((Testament en coguillages) u izdanju Shura Publikacija (Edicija Poentes) iz Opatije što je još jedan pokazatelj da je Mediteran, pupak svijeta i krvotok civilizacije, najljepša poveznica naroda i kultura.

Narcisa Potežica | O romanu Maxima Billera „ŠEST KOVČEGA”

U romanu Maxima Billera „Šest kovčega” opisana je sudbina jedne obitelji židovskog porijekla. Živjeli su u Rusiji, odlaze u Prag, zatim u Berlin, a neki članovi obitelji ostvarivši san žive u zapadnoj Europi i dalje, ali svi nose teret tragične sudbine najstarijeg člana – njihovog oca i djeda. Njemački pisac Maxim Biller napisao je ovaj roman 2018. godine, kod nas ga objavila Fraktura, 2023. a s njemačkog prevela Patricija Horvat.

Roman se zbiva u doba hladnog rata u razdoblju koje je bilo od 1965 do 1985. Trebamo se podsjetiti da je hladni rat ustvari politički sukob između NATO Saveza (predvođenog SAD-om) i Varšavskog pakta (predvođenim Sovjetskim savezom) koji se vodio od 1945. do 1991. Zbog mnogih ograničenja i s nadom u bolji život s Istoka mnogi bježe preko Berlinskog zida na Zapad. O tome kako se sve to odrazilo na običnog malog čovjeka opisao je Maxima Billera u svom romanu „Šest kovčega ” s mnogo autobiografskih elemenata.

Narcisa Potežica | O romanu Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

Knjiga „Svjetlo u skrovištima”, Znanje, Zagreb, 2022. s podnaslovom Prema istinitoj priči o Stefaniji Podgorskoj je roman Sharon Cameron napisan po istinitom događaju spašavanja Židova u Poljskoj. Na naslovnici je navedeno „Nevjerojatno, istinita priča o hrabrosti, preživljavanju i prkosu” (Alan Gratz) i još „Preporuka knjižnoga kluba Reese Wether spoon”.

Naime opisan je slučaj kako mlada šesnaestogodišnja Poljakinja, katolkinja koja je prije početka Drugog svjetskog rata radila u dućanu židovske obitelji Diamant – za vrijeme Holokausta im pomaže, sakriva jednog od njihovih sinova i spašava mu život, a poslije dolaze i drugi koje ne odbija i skrivaju se kod nje. Ona se brine o njima, nabavlja hranu, liječi ih i osigurava im skrovište. Zahvaljujući njoj oni doživljavaju „svjetlo u skrovištu” i nadu u spas. S uzbuđenjem pratimo kako sa šestogodišnjom sestricom Helenom uspijeva uspostaviti vezu sa Židovima u getu. Poslije bijega iz vlaka mladog Maxa, jednog od sinova obitelji Diamant kod kojih je radila Stefanija (nazivana i Fusia) njeguje mladića koji se spasio iskočivši iz vlaka koji Židove odvoze u logore smrti. Ona ga prima u kuću - u skrovište kao i ostale Židove koji su u opasnosti. To je doba odvođenja Židova u logore gdje ih svakodnevno i ubijaju – no Stefanija/Fusija na kraju u svojoj kući sakriva čak 13 Židova. O toj velikoj hrabrosti i požrtvovnosti mlade Poljakinje napisala je knjigu američka spisateljica Sharon Cameron, a roman je s engleskog je preveo Mate Maras. U autoričinoj bilješci na kraju knjige na str. 374. piše kako je na televiziji vidjela razgovor sa ženom i kad je čula da je u svojoj kući skrivala Židove, čak njima 13 spasila život - sve je ostavila i slušala o tome. Toliko je se to dojmilo da je odlučila upoznati ženu koja ju je oduševila. Tako se srela sa Stefanijom Podgorski koja sada živi u Americi, Poljakinjom koja je ispričala kako je živeći u malom gradiću Przemydl u Poljskoj za vrijeme Holokausta i svakodnevnog stradanja Židova pomagala Židovima. Spisateljica pišući u prvom redu za američku publiku objašnjava o životu u malom poljskom mjestu u to vrijeme kad su Nijemci okupirali taj dio Poljske i nacisti sistematski ubijali sve Židove, pa opisujući grad Przemyl kaže da je to bio grad podijeljen između Nijemaca i Rusa slikovitim riječima „Hitlerov rat bio je dopuzao do naše riječne obale”.