Terezija Flegar | Jabuka

Na vrhu stare krošnje jabuka zaostala

od berača se sakrila i neobrana ostala.

Gledala je ona na naš svijet s visoka,

sve podrugljivo i važno, onako ispod oka.

Sunce ju je mazilo, vjetrovi je željeli skinuti

al' se tvrdoglava jabuka nije dala otkinuti:

"Neću se ja kupati u sokovima hladnim.

Neću da završim u ustima gladnim!"

Razmišljala je tako dok mraz ju je gušio

vjetar ju je jesenski sve više, više sušio.

Kiša je hladna njenoj glavi prijetila

dok se na nju nije jedna ptica sjetila.

Sletjela na granu i kljucati je stala

dok ponosna jabuka nije s grane pala.

Završila je tako kao ptičja hrana

sad proljeće čeka opustjela grana.

Terezija Flegar | Furt

Furt te bum jaku rada imjela

vu srce kak spomen te djela.

Pa buš sikam z menum išev.

Nigdar ti nebuš z srca udišev.

Furt bu mi misev na te sveta.

Nigdar mi nebu s pameti zeta.

Zapisala sem ju vu duši svoji.

Udavnu se vrijeme zapisu broji.

Ve pa mi samu još furt ustane

Slika spred oči ka ne nestane.

Misev na te još vezda je živa

Makar ju vrijeme dogu pukriva.

Furt ja bum to radust čuvala

Nebum ju nigdar z srca dala.

Tuožen spomen me za te drži

Furt još vu meni spomen živi.

Prijevod:

Terezija Flegar | Deduv škrlak

 

Kraj gajnčni  vrat je klinčanica

vuju je hrđavi  čavev zabiti.

Tu si moj deda škrlak ustavla

Jer nikam  nebre bežjega iti.

Ni farba se škarlaku nje vidla

Biv je masni i zamazani tak

No či ga babica štjela uprati

Un ju  je počev kleti kak vrag.

Samo dok si je malu vina spiv,

deda je na škrlak  puzabiv.

Na glavi mu je nahereni stov,

a un se je jedva na nugaj držov.

Obadvje oči si je s škrlakom skriv

Bormeš se je fejst tje djen natučiv.

Pijan si je skoru puolek štokrilina sev

Baš si je dosta tje djen pud škrlak deuv.

Ti nevola jedna, ve se dimu dojde?

Un pa ništ ne razme i k posteli pujde.

Pa  je kak sam vrag puolek postele upov.

Škrlak mu se zamazani pud stov skuturov.

(Zbornik „Stara lipa“ Vrbovec 2020.)

Terezija Flegar | Roditeljima

Kad život odlazi ne čuje se krik
već samo muk tišine koja šuti
i  jecaj bolan iz dubine duše
onih što ostaju u srcu se sluti.

Terezija Flegar | Suze na prodaju (ili prodavačica suza)

Teške su, kao od kamena odvaljene.
U njima su sve želje neprežaljene.
Sva ugasla nadanja one u sebi nose.
Isušene su, kao kapi jutarnje rose.

Izgužvane su kao smežuran jesenski list.
Bezbojne, jer za bojanje nisam imala kist.
Kao da su nastale iz mora one su slane.
Gorke su kao pelin s par kapi žuči dodane.

Terezija Flegar | Bara i fejsbuk prijatel

Vnuk je Bari napraviv FB prufil.
Zahtjev ji je poslov njekvi Teofil.
Lijepu je udjelu un bormeš  mev
Zgledov je vujem kak pravi uficjer.
Bara gledi malu jeguv prufil
V Ameriki je bormeš v ratu biv.

Flegar Terezija | Bara na fejsbuku

Neka su se suosede spuminale,
no nje su točnu puvedati znale.
Da je Ivka na njekvumu tečaju bila,
a tam se je o nuovi tehnologiji vučila.
Ve pa na mrežami ima dva prufila.

Flegar Terezija | Nasamarena poeta

Sem vam štjela pesmu napisati,
Kak su negdar pri nas bili svati.
Misev pa se ritala, pu glavi kupitala,
v zuobe ju zaprežem, jer bi udskitala.

Terezija Flegar | Začin

Bio si ostvarenje mojih snova,
uspavanka mojim besanim noćima,
bio si čežnja, potreba i sreća,
bio si mi sjaj u očima.

Kutak za bijeg mojim mislima,
oslonac u teškim danima,
nada u budućnost i u ljubav vjera,
bio si mi ono što me naprijed tjera.

Bio si mome životu "začin",
ali me nisi volio na isti način.

Terezija Flegar | Uspomene

Šutite svirači barem ove noći
šutite svirači jer on neće doći.


Ne dirajte svježu u srcu mi ranu
nek' sve šuti noćas nek' svi svirci stanu.


Neka umre pjesma što mi srce dira
nek' i pjevač šuti kad nitko ne svira.


Šute strune sve je tiho poput sjene
samo su u meni glasne uspomene.

Terezija Flegar | Srcokrpa

Ovom svijetu treba jedan
čovjek iskren, jako vrijedan,
koji će veličinu ljubavi vagati
i ljubav pravedno u srca slagati.

Treba nam krojač jedan
Čovjek  pošten i vrijedan
Koji će slomljena srca krpati
U njih ljubav ispuštenu utrpati.

Ljudima treba srcokrpa
Da poderana srca on pokrpa
On će u srca na sve rupe
StavitI ljubavi pune zakrpe.

Treba nam jedan istjerivač bola,
da se ljubav ne rađa  na pola
Da u oba srca ljubav on metne
kad se dvoje zaljubljenih sretne.

Terezija Flegar | Ptica nejaka

Da su mi lastina krila pa da letim.
Kao ptiće nejako bi da sletim
U jedno gnijezdo srcem zvano.
Ja puna ljubavi ostala bi tamo.

Grijala bi srce i kucala s njime.
Provodila bi u njemu i ljeta i zime.
Ne bi studen prva otjerala mene,
ni svađa ni zloba, a ni druge žene.

Da su mi oči jedne lastavice ptice
Vidjela bi rijeke, mora i ravnice.
Nagledala bi se sve ljepote svijeta
Ne bi se vraćala prije svakoga ljeta.

Ostala bi kao iskra ili tvoga oka sjaj.
Ne bi na put dalek, da ne dođe kraj.
Gledala bi mili ja kroz oči tvoje.
Sve tuge tvoje sad bi bile moje.

Kada kiša padne i vjetar zapuše
Sklonila bi se u zaklon tvoje duše.
Ostala bi u duši ja mirna i čedna
Ptica nejaka al' ljubavi vrijedna.

Terezija Flegar | Majka zemlja

Ogoljena bi zaogrnula majku zemlju
da stavim joj štit od ljudi što je ruše.
No ogrtač moj satkan od svih želja
odnosi mi vjetar i ljudi bez duše.

Zar čovjek više ne poštuje majku,
zašto dom si ruši za kule u zraku?
Prodali su mnogi svoju rodnu grudu.
U utrobu majke zemlje posadili tugu.

U trci za užitkom, u borbi za vlast,
pohlepa im je oduzela obraz i čast.
Stvaraju bogatstva preko svake mjere,
no ona se drugim mjerilima mjere.

Želim da čovjek čovjekom bude,
da veliki misle i na male ljude.
Majku našu boli i srce i duša
ako zakon njezin se ne sluša.

Prirodu bi mijenjali i vrijeme slagali,
a ništa pravedno oni  nisu odvagali.
Ne igrajte se Boga već budite ljudi.
Majka zemlja će svima da nam sudi.

Terezija Flegar | Kovači sreće

Čujem kako zvone nakovnji
u red kod kovača sam stala,
no čim bliže njima sam bila
tad buka kovača je prestala.

Da li sam u krivi red ja stala?
Zašto buka sreće je prestala?
Možda je za druge kovana.
Zar sreću ja nisam zaslužila?

Drugi dan stanem u drugi red.
Redove mijenjam u nedogled.
No i kad red na mene bude,
sreća se podjeli na druge ljude.

Danas je kovačima sreća nestala
Taman kad sam prva u redu stala.
O počujte dragi kovači sreće.
Stajati u redovima sam prestala.

Sad sreću ja kujem sebi sama
Shvatih da život je svijetlo i tama.
Ne očekujem ništa nit se ne žalim.
Kovači sreće još da vam zahvalim.

Terezija Flegar | Anđeo čuvar

Sad kad sam ostala bez snova
Budi mi san od svih snova veći.

Sad kad sam ostala bez misli
Budi mi misao puna lijepih riječi.

Sad kad me nada napustila
Nek' s tobom ne umru sva nadanja.

Sad kad se borim u grotlu života
Budi mi potpora bez stradanja.

Sad kad više ništa nema smisla
Budi mi životna vodilja suvisla.

Budi mi pjesma u ova vremena gluha
Budi mi anđeo što me uvijek čuva.

Terezija Flegar | Majke

Da nas uspavljuju i pričaju nam bajke,
za to na svijetu postoje majke.
Postoje i da na djecu paze,
da ih beskrajno vole i maze.

Da nam fino kuhaju, peru nas i glačaju,
da želje ispunjavaju i ništa ne naplaćuju.
Majke nam često i za utjehu trebaju,
pa zato za sebe nikad vremena nemaju.

Da za uzvrat ništa ne očekuju,
a one same beskrajno se daju.
Požrtvovne, nježne, osjećajne, blage
samo majke takve biti znaju.

Terezija Flegar | Jedna žena

Kad nisam u sebe vjerovala
jedna mi je žena vjeru vraćala.

Kad sam od života posuđivala
ona je sa mnom račune plaćala.

Kad sam od bola iz kože iskakala
ta je žena sa mnom zajedno plakala.

Sve moje tajne ona je znala
uvijek je hrabro uz mene stala.

Život tu ženu nikad nije mazio
no previše je čvrsta da bi ju zgazio.

Terezija Flegar | Maslački

Dva maslačka žuota
kraj polskuga puota
spuminati se počeli
kajkaj za puvedati  imeli.

Kak je zima bila duoga
i kak je več bila puoga.
Da su visibabe zakesnile,
a ljubice se zaran zbudile.

Brijeg je dogu bijeli biv.
Snijeg  se jedva otupiv.
Tek ve šumica uz cestu
pusluša ftičju pesmu.

Brbrali su uni v jen glas.
Brže im je prešev čas.
Suonce se je skrilu,
glavice im zaklupilu.

Se je ftihlu, šuma  spi.
Sova se tek ve budi.
Maslački budu naza zutra
brbrali ud ranug jutra.


Puoga-duga, zaran-rano, ftičju – ptičju,
Brbrali – pričali, zaklupilu – zatvorilo,
Ftihlu – utišalo se, ve – sad, zutra - sutra

Terezija Flegar | Zaljubljiva mačka Tina

Naša se bijela mačka Tina
zacopla  u mačka  Valentina.
Pa sad po cijeli dan mijauče
i po  kući nemirno skakuće.

Kada je osvanuo novi dan
crni Valentin je ostao sam.
Jer se naša maca bijela
zaljubila u mačka Azriela.

Ljubav je trajala dva dana,
a onda je maca ostala sama.
Al ne za dugo jer na plotu
već vidim novu mačju sramotu.

Susjedov sivi mačak Dino
zavija zaljubljeno oj Tinoo!
Tina od ljubavi sva ustreptala
i njemu je uskoro nogu dala.

Žuti je mačak  sad uporno zove
i evo na pomolu ljubavi nove.
Žutom mačku nismo niti ime znali,
a uskoro su došli žuti mačići mali.

Terezija Flegar | Snaga ljubavi

Kao ognjeni plamen žari moja ljubav,
kao žarko sunce peče me i žeže.
Nema takvog lanca ni okova takvih
da me kao ljubav jače za te veže.