Paško Romić | Žuta rijeka

Bila je jesen

Prve kapi kiše 

Na čelu mramornog vojnika

Golubovi kljucaju 

Ostatke nedovršene ulice

U crnim rupama 

Nakrivljenih dimnjaka

Legu se ptice garave

Sa Tijananmena

Još odjekuju koraci

Pregažene generacije

U žutoj rijeci

Kupa se

Revolucija

Paško Romić | Kinfa u akciji

Naslonim se na šank
zapalim pljugu
i aktam si komada
za drugim stolom
ona me kao fol ne kuži
kak ti nekaj važnoga spika
u to mi uleti kompa s kvarta
bok Kinfa, imaš kaj sitnog?
I dok sam prevrtal po džepovima
one se pokupe i zbrišu
a imal sam ju
ak ne nju
onda frendicu ziher
a kaj da mu velim...

Paško Romić | Nostalgija nosoroga

Zajapureni
Nakostriješeni
Crveni vjernici crvena nosa
Sriču Internacionalu
Drugovi kasnite!
Streljnikov je eutaniziran
Oklopnjak fućka
Rekvijem Oktobru
Promrzli futuristi
Lože svoje živote
U prezentu
Drugovi kasnite
A mogli ste biti…
Drugovi duboko izdahnite
I manje piti!

Paško Romić | Kamena straža

U mrtvom moru
Mrtve ribe plivaju
Bešumni val
Vjesnik dubina
Ljubi kamenu stražu
Nebeskih planina
Vi ste granica svijeta
Kamena luko
Budnice mojih snova
Tebi se vraćam
Ti si svo moje more

Paško Romić | Kreator mundi

Nevidljiva ruka oko struka
Izgladnjelih manekena
Za aplauze iz prvog reda

Kreator mundi
Puše u rog
Afrike
Bacajući pijesak
U oči promatrača

Zbor lordova
Pleše u ritmu karnevala
Oslobođeni robovi bez ideala
Slave novi Babilon

Paško Romić | Ulice zovu

Cilj je dohvatljiv
Ako samo malo
Podignemo nišan
Iznad trbuha
I bankovnih računa

Spremnik je pun patnje
Boli i poniženja
Netko mora potegnuti obarač

Opasan zidinama straha
Usnuli grad se budi
Ulice zovu
Očistite ovo smeće
Ako ste ljudi!

Paško Romić | Obraćam se tebi historijo

Da sam u stadu što mirno pase
Ne bi me ni primijetila

U svoj jaram si me upregnula
Pod tvojim bičem skapavam

Čime si me zadužila, čega si me poštedila
O historijo!
Kakve li koristi od tebe!

Paško Romić | Praznik praznine

Vatromet želja
Prasak oduševljenja
Pod prozorom
Muzeja pokradenih misli

Netko uvijek dežura
Da utiša kropac
Ovog vijeka

Nad gomilom svijeta
Izdigla se silueta
Nekog Cezara

Zlatnom teletu
Isplela je mašnicu
Grofica od Magosa

Paško Romić | Propovjednik pokore

Govorim svojim ušima
Jer me samo one umiju slušati
Bubnjam poput bubnjara
I propovjednika pokore

Ali oni vjeruju tepavcima
Vrijeme je da se odredimo
Da posijemo sjeme nade
Prije nego presuše izvori
I zemlja usahne

Dolazi vrijeme bez snova
Vrijeme izgladnjelih mašina
Posljednji među nama
Plesat će po grobovima našim