Mirko Perak | Junaci trotoara

oni ne štede sebe

niti druge

misle kako mogu proći

putem kojim god zažele

oni su bolidi

u obliku romobila

penzija ih gleda

i sjeća se nekih

sigurnijih vremena

na putu za školu posao

razbibrigu bolnicu

kao puta za svaki put

oni su junaci trotoara

kolnika čega god

njima je svejedno

ne znaju kako ih

umirovljeni policajac

gleda svaki put

Mirko Perak | sasvim slučajni poljubac

stajali smo jedno do drugog

tako blizu u tom ludom mnoštvu

nešto je bilo u tvojoj kosi

tvom iskrenom osmjehu

kada si me primijetila

u našem neplaniranom 

sasvim slučajnom poljupcu

bez imena i adrese

punog mirisa večeri

obasjani bojama reflektora

nisam mogao čuti

što si pokušala reći

samo pjesme koje

otvaraju put ljepoti 

na bini Azra

tvoj topli pozdrav pogled

nismo se ponovo sreli

Mirko Perak | Goblen

kao da su sva tvoja sjećanja

utkana u jedan blijedi

vuneni Wiehlerov goblen

lopoči na vodi

staklo i teški zlatni okvir

obješen iznad prostrana drvena

antikna kreveta u sobi

do luminar prozora

s tamno ljubičastim zavjesama

P.S. ako bolje pogledaš 

       goblen je u donjem desnom kutu

       ostao nedovršen

       tko zna zašto

Mirko Perak | vamp u kolovozu

sve što se desilo
tko će to još znati
možda za 99 godina
bude ispričana priča
iz devedeset i devete
bilo je ljeto i vamp u kolovozu
ispili smo topli čaj od jasmina
i otišli od noći u noć
kroz prolaze mora i hridi
cestom crnih šišmiša
i prigušenih blijedih svjetala
uličnih lampa i bandera
kao i svi šminkerski plaćenici
traženi živi ili mrtvi od vlada
postali smo slavni i topli
prividno strogo besmrtni
od davnina do zanavijek
pa do nekih izgubljenih planina

Mirko Perak | kec na desetku

kao sjaj u očima kada ugleda svoje voljeno sunce
kao prozor pun ptica kada ga zorom uz pjesmu bude
kao mudar kanjon rijeke koji je ispraća sve do ušća
kao kada se poklope neiskvarene misli lončića i poklopca
kao šuma kada uz mjesečinu lelujanjem pozdravlja zvijezde
kao šum mora i zagrljaj ljeta u zaljubljenom bijelom brodu
kao kec na desetku kada se suđene usnice u srcu dotaknu

Mirko Perak | Neka bude onako kako se potrefi

zaronit ću duboko u tvoje more

toplo slano mirisno valovito

i povući te sa sobom

kao dašak vjetra i uragan

sve dok od ronjena ne osjetiš

vrtoglavicu zujanje strast

dok te ne obuzme dah morske sreće

uz vjetrove koji tuku s krme broda

a znoj se cijedi čineći rijeku

koja se uvija duboko oko nas

potrefila nas je slast

neka traje kroz cijelu noć

topot juriša konja

gas zahuktalog stroja

stisak udava

salva i vrući mlaz

čuje se glas 

doživljavaš kas

neka bude 

onako kako nas je potrefilo

može i sutra

može još

zaroni zaori

pravi morski raj

Mirko Perak | Maštovit ljubavnik

možda je samo strpljivo čekao u redu
ili je bio bolji od svih prije i poslije
možda je prvi pio tamnu vodu s izvora
njene duge puštene krilate kose
vidio proplanak klanac i prošetao
ili samo kao ljubavnik pao niz liticu
u zagrljaj mašte njene jutarnje mirisne kave
bez turbulentnih obzira puno priče
umazane medom zaslađene frotirne spavaćice