Mislim da uvijek dolazi s jeseni, kao stari znanac, koji neželjen bane iznenada..
Zaskoči iz jednog tamnog ugla i.... odjednom je tu, kao niotkuda.....
Skrivenog lika, pognute sjenke, mnoga su mu nejasna obličja.... ali poznajem ga po dahu,
ćutim prostorom..
Osjećam zrakom..
Spušta se iz otežalih, surih oblaka i dolazi sa obala u maglama, lomi se u fokusu oka i oslikava po platnu pogleda..
Kao temperom razlivena nastaje tišina...
