Marija Čudina | Baš se veselim

Baš se veselim što ćemo moja starija sestra i ja rano umrijeti,
i što ćemo iza sebe ostaviti plavo nebo i žive dječake,
i što nitko neće znati plakati crno baršunasto,
jer tako plače samo veliko more.

Veselim se i zato što će svećenici i prijatelji imati puno posla
dok pošalju za nama u nebo sve naše snove i sve pse.
Veselim se što će poslije nas i dalje biti toplih ljudi
i velikih očiju i velikih usta do zvijezda.

Marija Čudina | Sunce nije savršena stvar

Sunce nije savršena stvar, jer se ne može pretvoriti u dječaka,
niti u malog psića ljubavi, koji se igra u krugu nebesa
a to, što se bez njega ne može živjeti, to je samo kazna daljina
za visinu, za plavo u očima, za most preko rijeke.

Otići i ne vratiti se, to je najvrijednije između svih događaja
ali sunce ni to ne umije. Možda mu nedostaje ljudska ludost.
Popraviti se to više ne moze, ali kad bi uspjelo kome
onda bismo se sigurno sjetili da mu još nedostaje ljudska smrt.

________________________________

Marija Čudina (Lovinac, Lika, 21. studenog 1937. - Beograd, 25. rujna 1986.), hrvatska književnica i pjesnikinja.