Gerard Labrunie de Nerval (22. 5. 1808. - 26. 1. 1855.)
jedan je od ponajboljih francuskih pjesnika 19. stoljeća.
Iako je živio i pisao u doba romantizma, i bio je suvremenikom velikih francuskih pjesnika romantizma, njegova poezija najavljuje buduće pojave i razvojni put francuske književnosti: simboliste, "proklete pjesnike", Baudelairea, Rimbauda, Verlainea.
Poezija odražava njegove svjetonazorske i filozofske poglede na život i postojanje: prepuna je težnje prema mističnom, a među glavna obilježja spadaju još i težnja prema muzikalnosti, snažna i razvijena imaginacija i snovitost na javi. Nerval je, prema ocjeni mnogih, bio najbolji sonetist među pjesnicima svoje generacije. Pjesme mu se, pored već spomenute težnje muzikalnosti, očituju čvrstom strukturom forme.
Za života objavio je zbirke Odice (1832- 35), Mali dvorci Boeme (1853), te značajan rukovet soneta Himere (1854). Za svoje sonete sam je zapisao da su "složeni u stanju supernaturalističkog sna".
jedan je od ponajboljih francuskih pjesnika 19. stoljeća.
Iako je živio i pisao u doba romantizma, i bio je suvremenikom velikih francuskih pjesnika romantizma, njegova poezija najavljuje buduće pojave i razvojni put francuske književnosti: simboliste, "proklete pjesnike", Baudelairea, Rimbauda, Verlainea.Poezija odražava njegove svjetonazorske i filozofske poglede na život i postojanje: prepuna je težnje prema mističnom, a među glavna obilježja spadaju još i težnja prema muzikalnosti, snažna i razvijena imaginacija i snovitost na javi. Nerval je, prema ocjeni mnogih, bio najbolji sonetist među pjesnicima svoje generacije. Pjesme mu se, pored već spomenute težnje muzikalnosti, očituju čvrstom strukturom forme.
Za života objavio je zbirke Odice (1832- 35), Mali dvorci Boeme (1853), te značajan rukovet soneta Himere (1854). Za svoje sonete sam je zapisao da su "složeni u stanju supernaturalističkog sna".